Crkva sv. Jurja (Bobovišća)
Gradnja crkve Sv.Jurja počela je 1656. a završava 1696. godine čemu svjeoči natpis na položenom kamenom dovratniku pred vratima današnje župne crkve. Koncem 19. st crkva je srušena do temelja i 1914.g sagrađena je nova, ova koja postoji i danas.
Crkva sv. Martina (Bobovišća)
Crkva sv. Martina podignuta je na brijegu između Bobovišća i Milne na streteški važnom mjestu koje omogućava pregled akvatorija od Splitskih vrata do Hvara i Visa. Jednobrodna crkva s polukružnom apsidom po proporcijama i oblikovanju pokazuje odlike zrele predromanike. Jednostavno kameno pročelje na vrhu ima zidanu preslicu s trokutastim zabatom iz 14. st. Crkva je presvođena polukružnim svodom bez pojasnica, a zidovi su raščlanjeni širokim plitkim nišama. Nad oltarom je renesansni kameni reljef, rad radionice Nikole Firentinca, s prikazom sv. Martina na konju i prosjaka.
Crkva sv. Martina je zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske.
Crkva sv. Ivana i Pavla (Ložišća)
Crkva sv. ivana i pavla izgrađena je 1820. g, a krasi je barokno pročelje i kameni dvor ispred crkve. Najistaknutiji dio crkvenog sklopa je kićeni zvonik sagrađen 1899. g. prema nacrtu poznatog hrvatskog kipara Ivana Rendića.Mještani Ložišća su pozvali poznatog bračkog arhitekta i kipara da im napravi nacrt za zvonik u njihovom mjestu. Rendić se odazvao sastanku i donio punu torbu raznih nacrta zvonika te im ponudio jednostavna i ne baš posebna rješenja.
Međutim, dok je listao na red je došao i sadašnji zvonik, čim su ga mještani vidjeli odmah su ga zaustavili i odlučno rekli: ‘Taj zvonik želimo!!!’ Rendić im je kroz smijeh na to odgovorio: ‘Ovaj zvonik vi niti možete napraviti, niti ga možete platiti, ovo je za Veneciju’.
E tada je proradio dalmatinski dišpet.
‘Tko, šta, mi ne možemo?! Sad ćeš vidjeti’.
I tako je i bilo, cijelo mjesto se zadužilo, godinama plaćalo dug u vinu i maslinovom ulju, ali na kraju su ga isplatili i ono što su zamislili, to su i napravili.
Crkva Gospe od Blagovijesti, Milna
Sagradio ju je Trogiranin Ignacije Macanović 1783. godine u baroknom stilu uz pomoć ostalih bračkih graditelja. Crkvu krasi bogato pročelje i kamene skale koje vode do crkve. Visoki kameni zvonik stariji je od same crkve a sagradio ga je Trifun Bokanić u 16. stoljeću. U vrhu gornjeg kata na polukružnim lukovima zvonika se nalaze 8 kamenih glava – maskerona.
Ljepota župne crkve je u tome što je ona sagrađena kao cjelina. Nije se širila, nadograđivala ili restaurirala, zato je proporcionalna, skladna i lijepa. U sklopu ove crkve nalazi se i sakristija, prvotna crkvica sv. Marije koju je projektant lijepo uklopio u župnu crkvu a ona je sagrađena 1519. godine. Slika Navještenja s mladolikim Gabrijelom i poniznim likom Marije ubraja se među najljepše oltarske pale na Braču, a pripada mletačkom slikaru G. Dizianiju iz prve polovice XVIII. stoljeća.
Crkva sv. Josipa, uvala Osibova
Osibova, uvala južno od Milne, mala je tiha dvostruka uvala, uvala čudne zavjetrine, a obilježena je dvjema crkvicama. Crkva svetog Josipa je široka jednobrodna građevina s izduženom polukružnom apsidom s profiliranim elementima arhitektonske kamene plastike klasicističkih odlika. Crkvu je podigla Bratovština sv. Josipa 1869. godine. Na glavnom oltaru je pala s likom sv. Josipa iz 17. st., dar zadarskog nadbiskupa Vicka Zmajevića.
Groblje i crkva Gospe od 7 žalosti
Početkom 19. st, pod Napoleonovom vlasti, u Dalmaciji je zabranjeno pokapanje mrtvih u crkvama i naseljima, te je tako 1880. godine milnarsko groblje premješteno izvan mjesta gdje je sagrađena oktogonalna crkvica u stilu mauzoleja posvećena gospi od sedam žalosti. Na sagrađenom grobištu počelo se 1895. ukopavati mrtve. Naokolo je bila (gomila) običan polski zid, a onda se kasnije sagradio visoki zid i to 1898. godine. Groblje je postavljeno tako da je sa uzvisine sa suprotne strane vale ulaz u groblje okrenut prema pročelju mjesta i ulaz na groblje “gleda” prema ulazu u župnu crkvu , te takvom pozicijom na uzvisini “ križem koji gleda u križ” postiže se efekt svetosti i (duhovne) uzvišenosti posljednjeg počivališta. Ta pozicija groblja sa panoptičkim pogledom glavnog sjevernog pročelja na mjesto, te frontalno prema pročelju župne crkve predstavlja komunikacijsko i vizualno povezivanje prostora u neoklasicističnom konceptu.
Crkva Sv. Ivana Krstitelja
Povijesno arhitektonski iznimno vrijedna obnovljena crkvica Sv. Ivana Krstitelja s gotičkim elementima, koju su jednostavno zvali Stora crikva. Izgrađena je u 14. st. u prijelaznom razdoblju iz romanike u gotiku. Obnovljena je 1994. godine zaslugom Milnaranina Jurja Buzolića. U njoj se čuvaju vrijedni barokni reljefi Matka Mijića, poznatog kipara.
Crkvica Sv. Jere
Na dnu Pantere bilo je nekada istezalište brodova i brodogradilište, vlasništvo Mate Bonačića–Protija, pok. Prospera. Na zemljištu zvanom Banjić uz dozvolu nadbiskupa oko godine 1860. njegov sin Jere dao je sagraditi malu crkvu u čast svojeg zaštitnika sv. jeronima, uz određeni legat.
Crkva Sv. Nikole
Na izlazu iz milnarske luke, s desne strane, nalazi se crkva posvećena Sv. Nikoli, zaštitniku pomoraca. Dao ju je sagraditi Arne Harašić, posjednik iz Milne 1844. godine za duhovne potrebe mještana, na veliku radost pomoraca koji su se u uvali Vlaška sklanjali od nevremena.Nekoliko godina je molio biskupa, općinu i vlast u Supetru da mu dopuste izgradnju crkve. Za nju je potrošio više od 600 forinti. Obdario je crkvu i zemljištem zvanim Platac, gdje je vinograd i maslinik. Na blagdan sv. Nikole u njoj je fešta koju na osobit način časte milnarski pomorci.
Crkva Gospe Lurdske (Podhume)
U svoje vrijeme, Podhume su bile nastanjene većinom pastirima. Koncem XIX.st. Milnarski je župnik na njihovu zamolbu 1898. godine poslao molbu hvarskom biskupu za dopuštenje gradnje male crkve u kojoj bi se mogla obavljati služba Božja. Biskup je zatražio sve moguće dozvole s nacrtom I gotovim sredstvima. Ni župnik, ni narod nisu mogli udovoljit tim biskupskim zahtjevima. Molbe su se ponavljale nekoliko puta, ali bez uspjeha. Godine 1925. ipak je zaslugom pučana I braće pok. Mihovila Marangunića sagrađena crkva u čast GOSPE LURDSKE. Godine 1962. bila je svečana posveta crkve, a od tada Milnarani svake godine na blagdan Gospe Lurdske 11. veljače hodočaste u Podhume.
Crkvica – utvrda na Mrdulji
Na otočiću Mrdulja, opsega skoro pola kilometra a visokog 9 metara u kanalu između otoka Brača i Šolte nalazi se srednjovjekovna crkvica s kulom. Na uglu glavnog pročelja uzidan je pilastar s urezanim izduženim križem. Krakovi križa su prošireni pri krajevima, a u sjecištu imaju kvadratno ispupčenje. Crkvica – utvda vidljiva je prolazeći brodom kroz Splitska vrata, a izvedena je vješto kao kombinacija crkvice i kule. Prema unutrašnjem obliku i samoj gradnji zidova smatra se kako je iz doba kasne renesanse. Zanimljivo je rješenje ulaza i stepenica za terasu kule, koja se nalazi nad crkvicom. Ova crkvica – utvrda i utvrda Baterija na rtu Zaglav bile su u 16. i 17. stoljeću od velike strateške važnosti dok su trajale žestoke bitke između Mlečana i Turaka. Nakon sloma Mletačke republike, spomenute utvrde su opet dobro poslužile za obranu prilikom ruske okupacije Brača u svibnju 1807 godine.
Kapelice Križnog puta
Do Osibove vodi lijep put od dva kilometra, na kojem je s lijeve strane sagrađeno 14 kamenih kapelica Križnog puta. Kapelice je dala sagraditi obitelj Skarneo koncem 18. stoljeća. Vjernici Milne često idu do crkvice sv. Josipa I putem obavljaju pobožnost Križnog puta.
Kosturnica
Kosturnica se nalazi uz župnu crkvu, odakle se kroz sakristiju može doći do nje. Postoje dva otvora. Na jednom otvoru se nalazi naznačena godina 1833. I križ, a drugi otvor služi kao otvor za ventilaciju i polaganje kostiju. Slučajnosti radi, kad su se temelji crkve sanirali zbog vlage, za vrijeme Don Tonija Plenkovića razbijen je jedan komad praga kosturnice i otkriven je otvor dubok 4-5 metara prekriven velikom količinom kostiju. Po analizi konzervatora nađene kosti su iz vremena kada su se pokojnici pokapali na čimatoriju crkve, a izvađene su vrlo vjerovatno 1805.godine dolaskom Napoleona I francuske vlasti u Dalmaciju kada su zbog higijenskih razloga zabranili pokapanje na području čimatorija.